Online-urednik.com

Nekretnina

admin — Wed, 01 Jul 2009 12:46:32 +0000

Nekretnina u stvarnom pravu označava česticu zemljine površine, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje (prije svega zgrada, kuća, i sl.). Jednu nekretninu, u pravnom smislu, može činiti i više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

Trava, drveće, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su te nekretnine sve dok se od zemlje ne odvoje. Što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno, a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. No, nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene.

Nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojega nositelja ovlašćuje da na tom tuđem zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu (pravo građenja). Isto na odgovarajući način vrijedi i za zgrade i druge građevine koje od zemljišta ili od općega dobra pravno odvaja na zakonu osnovana koncesija koja svojega nositelja ovlašćuje da na tome ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu.

Strojevi i slični uređaji koji bi inače bili dio neke nekretnine ne smatraju se njezinim dijelom nego samostalnim stvarima, ako se s pristankom vlasnika nekretnine zabilježi u zemljišnoj knjizi da su oni vlasništvo druge osobe.

Prava koja postoje u korist neke nekretnine smatraju se pripadnošću te nekretnine.

Video igre

admin — Tue, 30 Jun 2009 14:46:47 +0000

Povijest videoigara seže do 1947. godine kada je Thomas T. Goldsmith dobio ideju videoigre i patentirao je. Prva videoigra koja je bila predstavljena javnosti bila je Tenis za dvoje Williama Higinbothama 1958. godine.

Prva računalna igra bila je Spacewar! iz 1961. godine koju su osmislili dva studenta Masačuseckog Instituta za tehnologiju (MIT) prema znanstveno-fantastičnoj priči Skaylark.

Prva generacija videoigara sastojala se od tekstualnih igara. To su bile igre u kojima je igrač ručno unosio zapovijedi i tako određivao kuda se želi kretati. Druga generacija videoigara predstavljala je mješavinu tekstualnih igara i igara sa statičnom grafikom. Vodeći žanr u 70-im i 80-im godinama 20. stoljeća bile su tekstualne avanture. Prva tekstualna avantura bila je Adventure (Crowther and Woods 1976), napravljena 15 godina nakon Spacewara.

Kako se hardware razvijao, tako su i igre postajale kompleksnije. Računala 80-ih godina bila su već dovoljno snažna da pokrenu igre s grafikom, pa je došlo razdoblje grafičkih avantura. Dolaskom miša tekstualni interfej je zamijenjen grafičkim. Tako su u osamdesetim godinama strateške igre preuzele titulu najpopularnijih.

S razvitkom tehnologije računala su postala dovojno jaka da renderiraju pokretne objekte, pa je to dovelo do pojavljivanja novih žanrova kao što su simulacije letenja i vožnje automobilom. Također je došlo do unaprijeđenja postojećih žanrova.

U ranim devedesetim godinama razvojna kuća Apogee Software je kreirala demo verzije igara, što je igračima omogućilo da prvi dio igre probaju besplatno, ali su za ostatak igre morali platiti.

FPS žanr je kreiran predstavljanjem igre Wolfenstein 3D (id Software, 1992. godine). Wolfenstein 3D predstavlja jednu od najprodavanijih igara svih vremena.

Dok su procesori vodećih Sega i Nintendo igraćih konzola radili na frekvenciji između 3 i 7 MHz, 486 PC CPU je radio na mnogo većih 66 MHz što mu je omogućavalo da izvrši puno veći broj proračuna u sekundi. 1993. godine id Software je izdao FPS Doom koji je bio prijelomna točka u grafici i dizajnu.

Savjeti za izradu nakita – kako započeti

admin — Tue, 30 Jun 2009 14:43:36 +0000




Kako započeti sa vlastitom izradom nakita… Izrada nakita je popularan i zahvalan hobi. Ipak, onima koji tek počinju sa time može izgledati vrlo komplicirano. Ovim člankom ćemo vam predstaviti razne alate i materijale koje ćete trebati za započinjanje ovog hobija.Napravite svoju radionicu nakita Bez obzira radite li nakit iz hobija ili započinjete posao izrade nakita, trebat će vam prostor koji će poticati vašu kreativnosti i omogućit vam lakšu koncentraciju. Provedite malo vremena planirajući i organizirajući radionicu nakita prije nego započnete, tako da budete što produktivniji kada krenete sa radom. Mnogi od nas si ne mogu priuštiti posebnu radionicu, gdje možemo pobjeći od buke i prekida naših ukućana. To ne znači da bi trebali izgubiti nadu i odustati od svog sna o izradi nakita, već samo znači da bi trebali biti malo kreativniji kod odabira prostora. Probajte pronaći što privatniji prostor, daleko od telefona, televizije i drugih smetala. Možda možete očistiti dio na tavanu ili u garaži. Možda imate kutak za sebe u sobi za goste ili dio podruma. Slijedeće o čemu bi trebali razmisliti je rasvjeta. Rasvjeta je vrlo bitna u pravljenju nakita. Pronađite sobu sa prozorom, kako bi imali čim više svjetla, a ako ne možete pronaći takav prostor uložite nešto novca u alternativno osvjetljenje. Postoje posebne žarulje i svjetla koja simuliraju prirodnu sunčevu svjetlost. Samo ih trebate pronaći. Od žarulja najbolje će vam poslužiti one slične danjem svjetlu. Također bi trebali organizirati i spremiti sav alat za izradu nakita i materijal, te površinu ili stol na kojem ćete raditi. Profesionalni stolovi za pravljenje nakita su skupi, pa ako si ga ne možete priuštiti, potražite nešto slično u salonu namještaja. Potražite krupan, čvrst komad drveta dovoljno širok i dubok, koji će vam dati dovoljno radnog prostora. Ne treba imati ladice, no tada obavezno pitajte gdje možete pronaći ormarić ladičar za taj stol. Možete ga iskoristiti za pospremanje vašeg nakita i spremanje materijala. Trebat će vam stolica. Pronađite pravu fotelju za sjedenje, u kojoj ćete provesti veći dio vremena dok sjedite za stolom. Fotelja bi trebala biti ugodna i imati kotačiće, jer ćete tako bez problema kliziti po radnom mjestu. Ukoliko ne možete odmah uložiti novac u budući namještaj, nemojte dozvoliti da vas to obeshrabri. Vaš kuhinjski stol će za početak biti sasvim dovoljan za radnu plohu. Mnogi su započeli na taj način. Materijal i alat potreban za izradu nakita Kliješta Postoji širok izbor kliješta i nožića za izradu nakita, a svaki alat ima svoju svrhu. Većina profesionalnih i iskusnih umjetnika koji rade nakit imaju veliku kolekciju tih alata pri ruci, ali za početnike to nije potrebno. Trebat će vam samo par alata za početak. Kliješta se rade u raznim oblicima, a neka od njih su napravljena sa oprugama. Opruge vam omogućavaju da kontrolirate napetost žice. Postoje i najlonska kliješta koja onemogućavaju oštećenja na žici. Plosnata kliješta Izvrsna su za držanje, ravnanje i ispravljanje žice. Možete ih koristiti kako bi izradili kuteve od žice. Okrugla kliješta Okrugla kliješta su izvrsna za izradu pregiba, savijanje i izradu petlji. Također su dobra za detaljan i precizan rad. Kliješta za siječenje žice Dobra kliješta za siječenje žice presjeći će zlatnu, srebrnu, bakrenu ili mjedenu žicu, a ostavit će pravilan rez. Žica Žice možete pronaći raznih dimenzija i materijala. Manje žice imaju veći broj: na primjer žica sa brojem 28 ima manji promjer od žice sa brojem 14. Za svoje prve komade nakita vjerojatno je bolje da započnete sa žicom sa većim brojem, jer ćete lakše raditi sa njom. Jednom kad se izvještite, možete početi raditi sa debljim i jačim žicama. Žice imate u raznim oblicima: okrugle, kockaste, poluokrugle. Okrugla žica je najpopularnija za izradu nakita, ali drugi oblici mogu vašem nakitu dati jedinstven i zanimljiv izgled. Postoje i razne tvrdoće žica. Sa mekanijim metalima ćete lakše raditi i lakše ih savijati, dok su tvrđi metali krući i teži za oblikovanje i savijanje. Tvrdoća žice se označava od mekane do ekstra tvrde. Sa vrlo mekanom žicom ćete lakše raditi. Izvrsna je za oblikovanje, ali imajte na umu: to je vrlo meka žica i lako se ošteti ako se s njom ne postupa na ispravan način. Tvrda žica je najteža vrsta žice za izradu nakita, ali ima prednost pred drugim oblicima jer je dugotrajnija i čvršća. Također možete naći žice od raznih materijala. Možete izabrati bakrene, mjedene, srebrne ili zlatne. Bakrene i mjedene su jeftinije od zlatnih i srebrnih. Najbolje je za početak koristiti one od jeftinijih materijala, dok ne steknete malo iskustva. Izrada vašeg prvog komada nakita Jednom kad pronađete mjesto za izradu nakita, imate osnovne alate i materijal, vrijeme je da počnete stvarati prvi komad nakita. U početku će vam biti veliki izazov pronaći svoj vlastiti dizajn, ali na sreću postoji čitav niz kompleta za izradu nakita koji će vam pomoći. Pronađite knjigu ili otiđite na tečaj izrade nakita kako bi znali od kuda početi. Možete pronaći i gotove pakete sa priručnikom za izradu nakita za početnike. Nadam se da vam je ovaj uvod pomogao u izradi nakita i da ste dobili dodatne motive za ovu vještinu. Sretno sa izradom!

Porodica?

admin — Mon, 29 Jun 2009 07:48:21 +0000

Porodica je osnovna socijalna grupa u društvu, i obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove djece.

Porodica je i grupa ljudi koji dijele zajedničke vrijednosti i maju zajedničke ciljeve, i obično žive u istoj kući, stanu, prebivalištu. Svi članovi domaćinstva koji su pod jednim krovom su porodica. To je i grupa ljudi koji imaju zajedničke pretke, zajedničko porijeklo.

Cosa Nostra, nezavisna organizovana kriminalna grupa, koja djeluje na lokalnom nivou, naziva sebe porodicom.

Postoje porodice u biologiji, lingvistici, hemiji i matematici.

Sirup od limuna – recept

admin — Mon, 29 Jun 2009 07:41:30 +0000

Uzme se 25 g kristalizirane limunove kiseline, stavi u posudu, doda 1 kg šećera, zalije sa 1 l kipuće vode i neprestano miješa, dok se sve neraskrabi. Zatim se doda izribana kora 1 i sok od 3 limuna. Kad se tekućina potpuno ohladi, procijedi se kroz platno. Ulije se u boce i dobro začepi, a može se držati više vremena.

Od gornje količine dobije se 1 l sirupa, a dovoljna je 1 žlica sa čašom vode, da se dobije ukusna limunada.

Zagađivanje okoline

admin — Mon, 29 Jun 2009 07:39:16 +0000

Tačno je da je Industrijska revolucija iz XIX stoljeća u najvećoj mjeri doprinijela zagađenju životne sredine. Pogrešno je, međutim, vjerovati da je zagađivanje okoline počelo tada. Ono je prisutno još od davnih vremena, ali se u posljednje vrijeme aktualizirala ekologija i ekološka svijest. Ilustracije radi, namjerno paljenje šuma predstavlja jedan od načina na koje je ljudski rod stoljećima nanosio štetu prirodi. Paljenje šuma je bio jedan od glavnih uzroka bolesti poput zapaljenja sinusa i antrakoze, od kojih su, tokom duge povijesti, ljudi često obolijevali. Sumnjamo, međutim, da su ljudi, koji to rade, svjesni da je narušavanje prirode, koje čine sopstvenim rukama, razlog tih bolesti.
Ispostavilo se da je zagađenost okoline bila značajan problem i u Srednjem vijeku. Bacanje ljudskog izmeta ispred kuća predstavljalo je toliki problem u Engleskoj da su se od 1345. godine sa 2 šilinga počeli kažnjavati oni koji to čine. Philippe Auguste bio je kralj koji je u Francuskoj u XII stoljeću prvi naredio čišćenje otpada sa ulica. Nakon toga, narod, koji je svoj izmet bacao u tekuće vode, zagadio je izvorišta pitke vode. Prvi poznati zakon o zaštiti okoline usvojio je u Engleskom parlamentu, 1388. godine. Prema tom zakonu, izmet se neće bacati na ulicu i tekuće vode. Čelnici koji ne budu primjenjivali aktualni zakon bit će prijavljeni kraljevskom pomoćniku. To je bio prvi zakon koji su donijeli ljudi radi prevencije zagađenja okoline koje je dostiglo nepodnošljive dimenzije, a bilo je djelo ljudskih ruku.
Industrijalizacijom u XIX stoljeću, situacija je postala zastrašujuća. Metalurgija i željezare u svim industrijskim zonama zagadile su i tlo, vodu i zrak. Najpoznatiji pisani dokazi zagađenja Londona jesu romani Charlesa Dickensa i tekstovi komunističkog teoretičara Friedricha Engelsa. U belgijskoj dolini Mosa su, 1930. godine, od zagađenosti zraka umrle 63 osobe. Nesreća koja se 1952. godine dogodila u Londonu, bila je mnogo veća.
Preko 4000 osoba umrlo je zbog otežanog disanja, koje je bilo rezultat ljudskog zagađivanja prirode.
Ni danas situacija nije mnogo bolja. Možda se ne susrećemo sa ovako masovnim katastrofam, ali, prema informacijama Svjetske zdravstvene organizacije, skoro milijardu ljudi je direktno ugroženo zagađenošću zraka. Nemoguće je ustanoviti koliko je osoba u prošlosti doživjelo zdravstvene probleme od smeća koje se godinama istresalo u mora. Povrh svega, ni danas se nije sasvim prekinulo sa praksom odlaganja smeća u mora. Zagađenje mora, koje ubija podvodni živi svijet i otvara put gomilanju štetnih materija u njihovim organizmima, na kraju opet nanosi štetu ljudskom rodu. Sva ova zagađenja danas se prihvataju kao značajni uzročnici mnogih ozbiljinih oboljena poput raka.
Iz navedenog možemo zakjučiti da je jedan od najvećih neprijatelja ljudskog roda kroz povijest čovječanstva upravo zagađenje okoline. Veoma je značajna činjenica što na ovaj problem Kur’an upozorava u vrijeme kada još nije bila formirana svijest o okolini, niti je zagađenje okoline postojalo kao ozbiljan problem. Kur’an nije napisan pod utjecajem svijesti zajednice, sociološke strukture i vremena iz kojeg potječe, kao što su knjige napisane ljudskom rukom. On je od Allaha, dž. š., Gospodara vremena i svih ljudi. Iz tog razloga, Kur’an prenosi saznanja do kojih se nije došlo u vremenu njegove objave, kako prošle, tako i buduće probleme.
Čovjek je taj koji sam sebe uništava, kao što je to u ajetu i rečeno. Kur’an je opomena kako bismo ispravili svoje ponašanje. Koliko, kao ljudska zajednica, korigiramo ono što činimo sopstvenim rukama, toliko ćemo se sačuvati od nedaća koje nas mogu zadesiti. Iz tog razloga, mislimo da će biti od velike koristi da na neki način pružimo podršku svima koji se zalažu za očuvanje ekološke ravnoteže i rade na podizanju ekološke svijesti svakog pojedinca u društvu.

Elektronika

admin — Mon, 29 Jun 2009 07:29:38 +0000

lektronika je područje elektrotehnike koje proučava i koristi sustave čiji se rad temelji na kontroli protoka elektrona i drugih nositelja električnog naboja u dijelovima od kojih su izgrađeni.

Ti dijelovi su elektronički elementi: tranzistor, dioda, trijak, elektronska cijev. Povezivanjem više elektroničkih elemenata zajedno s elementima električnih krugova (kondenzator, otpornik, zavojnica) nastaju elektronički sklopovi, npr: ispravljač, pojačalo, filtar, bistabil, logička vrata. Sklopovi se dijele na analogne (niskofrekventne i visokofrekventne) i digitalne.

Usluge projektovanja

admin — Mon, 29 Jun 2009 07:26:47 +0000

Usluga projektovanja i postavljanja cevnih instalacija je naša osnovna delatnost, ali nudimo Vam i besplatne konsultacije. Za sve one kojima je potrebno idejno rešenje i usluga realizacije nekog projekta, na raspolaganje stavljamo savete stručnog tima.

Obrazovanje

admin — Mon, 29 Jun 2009 07:19:19 +0000

Izraz škola je grčka riječ. Bukvalno bi značila dokolica, rekreacija. U starim društvima školovanje je bilo dostupno samo malom broju ljudi, onima koji su imali novca ili vremena. Vjerski velikodostojnici, često su bile jedine pismene grupe ljudi, koji su znanje koristili za čitanje i tumačenje religijskih tekstova. Za večinu, odrastanje je značilo učenje na primjerima starijih. Bilo je uobičajeno da djeca veoma rano počnu pomagati u domačim poslovima, u radu na poljima i u zanatskom radu. čitanje nije bilo potrebno a ni korisno. Još jedan razlog ne čitanja je bio to što su se svi tekstovi umnožavali ručno, što je bilo dugotrajno i teško.

Štampanje kao pronalazak ušlo je u Evropu iz Kine. Pronalaskom štamparske mašine 1454. godine olakšano je umnožavanje tekstova. To je dovelo do višeg nivoa pismenosti.

Obrazovanje u svojoj modernoj formi, što podrazumijeva nastavu u posebno izgrađenim zgradama, počeo je da se razvija postepeno. I pored toga do prije 150 godina djecu imučnih podučavali su privatni učitelji. većina stanovništva nije imala nikakvog obrazovanja do prvih decenija 19. st. kada se u Evropi i SAD-u počeo da uvodi sistem osnovnih škola. Proces industrijalizacije i širenje gradova izazvali su potrebu za specijalnim obrazovanjem. Ljudi danas rade u mnogim profesijama i koriste razna stručna znanja, tako da više nije moguće prenošenje znanja sa roditelja na djecu. Sve više dolazi do izražaja apstraktno učenje pojedinih disciplina, a ne kao ranije praktično prenošenje nekih specifičnih vještina.

U modernom društvu ljudi treba da savladaju osnovne vještine kao što su: čitanje, pisanje, računanje i steknu opće znanje o svom fizičkom, društvenom i ekonomskom okruženju. U isto vrijeme je važno da znaju kako da uče da bi bili u stanju ovladati novim, i tehnički veoma složenim, oblicima informacija. Moderni obrazovni sistem počeo se oblikovati na zapadu početkom 19.st. Iako je Britanija, za razliku od drugih zemalja, oklijevala da prihvati jedan integrisani sistem na nacionalnom nivou (obavezno školovanje je uvedeno 1870. godine). Kod njih je razvijen i sistem privatnih škola u kome se nastava plaća, naročito na nivoima višim od osnovnog. S tim u vezi i danas se vodi oštra debata o sistemu školstva gdje postoji i školstvo pod okriljem vjerskih zajednica. Školstvo u SAD-u polazi od prakse disciplinovanja djece, u čemu je u 17.st. veliku ulogu igralo uvjerenje da djeca moraju slušati roditelje bez pogovora, što je kao načelo bilo uvedeno i u propise prvih američkih kolonija. Prema jednoj odredbi iz 1642. godine prijetilo se oštrim kaznama roditeljima i odgajateljima ako zanemare obučavanje i rad svoje djece. Pošto ovo nije bilo djelotvorno puritanske vlasti su 1647. godine naredile da same organizuju školovanje. Trebalo je preko 200 godina da se obrazovanje uvede kao sveobuhvatni sistem za brojno pluralno stanovništvo SAD-a. Poseban je problem raznorodnost doseljenika koje je trebalo kroz obrazovanje jezički unificirati, a donekle i kulturno anglicizirati. U školama su ispoljavani i američki ideali jednakih mogučnosti za svakoga, što je dovelo do razvoja školstva i do masovnog širenja obrazovanja znatno ranije nego u drugim zemljama. Zajedno sa tim idealom o jednakosti i druge američke vrijednosti i shvatanja nastavile su do danas da se više ili manje eksplicitno predaju u školama.

Prirodna kozmetika

admin — Mon, 29 Jun 2009 07:13:26 +0000

Danas postoje razne “prirodne” kozmetike, kako prepoznati pravu?
Prirodna kozmetika je postala trend poslednjih godina. Sve češće se susrećemo sa izrazima “natural” i “organic”. Evo nekoliko smernica koje će vam pomoći da razjasnite nedoumice i lakše prepoznate prave prirodne proizvode.

Nije dovoljno da na pakovanju nekog kozmetičkog proizvoda stoji termin „sasvim prirodno” ili “prirodno” i da vam to bude garancija da kupujete kvalitetan prirodni proizvod. Biljni ekstrakti mogu biti dodati u veoma malom procentu, a biljke koje se dodaju kozmetičkom preparatu često prolaze kroz takve procese obrade, konzerviraju se i stabilizuju sa ostalim sastojcima, tako da potpuno izgube svoja prirodna svojstva.

Neka vam vodilja budu sertifikati na proizvodu! Prava prirodna kozmetika mora zadovoljiti određene standarde. Svaki proizvođač koji ispunjava te standarde rado će se time pohvaliti i na svojim proizvodima istaknuti sertifikat renomiranih institucija.

Sertifikat ECOCERT je sistem kontrole i sertifikacije organske proizvodnje bez upotrebe hemije. Više informacija o tom sertifikatu na http://www.ecocert.com/

Sertifikat BDIH je garancija prirodnog porekla, kvaliteta i neškodljivosti proizvoda, koji se dodeljuje prema strogim kriterijumima Instituta BDIH. Dodatne informacije o oznaci sertifikata BDIH dostupne su na: www.kontrollierte-naturkosmetik.de

Proizvođača koji u svojoj ponudi imaju proizvode sa sertifikatom kontrolisane prirodne kozmetike ima sve više, a najpoznatije su sledeće kozmetičke linije: Dr.Hauschka, Lavera, Logona, Sante, Primavera i Weleda.

Šta znači prirodna kozmetika?

Prirodna kozmetika isključuje prisustvo hemijskih i sintetičkih konzervansa (parabena, formaldehida…), emulgatora, mirisa i boja, silikona, parafina… Koriste se najčešće ručno pripremani ekstrakti lekovitih biljaka, biljna i eterična ulja, prirodni voskovi, voda, alkohol nastao ekstrakcijom biljaka… Podloge kozmetičkih proizvoda koji sa navedenim komponentama čine celinu takođe su prirodnog porekla. Proces proizvodnje mora biti brz i jednostavan kako bi sastav krajnjeg proizvoda bio što bliži sastavu izvornog biljnog materijala. Prirodna kozmetika se ne testira na životinjama. Ambalaža takođe mora biti ekološki prihvatljiva.

Kako opstaje bez konzervansa?

Kao konzervansi deluju na prirodne antibakterijske komponente proizvoda – eterična ulja, propolis i alkohol (prirodni alkohol), kao i odgovarajući postupci pri izradi i pakovanju (tuba umesto teglice ili bočica sa posebnim zatvarčem). Na taj način sprečava se kontaminacija preparata i obezbeđuje se dug vek trajanja proizvoda, i do tri godine.

Kako se postiže izvanredan kvalitet prirodne kozmetike?

Upotrebom samoniklog bilja iz ekološki čistih područja ili, biodinamički ili organski gajenih lekovitih biljaka koji uključuje upotrebu posebnog komposta, posebnu obradu zemlje, proizvodnju vlastitog semena i sejanje u određeno vreme, ručno branje (žetvu) i selekciju biljnog materijala u određeno doba godine i dana.

Po čemu je prirodna kozmetika specifična i zašto se za nju odlučiti?

Ona sledi biološki ritam naše kože i podstiče samokorektivne funkcije. S obzirom na to da je naša koža odgovorna za čitav organizam, a pored toga, kao organ, ima i sopstvene funkcije, vrlo je bitno podstaknuti njen prirodan način funkcionisanja, a ne dodatno je opteretiti. Koža se tretira kao celoviti organ i prirodni kozmetički preparati imaju zadatak da aktiviraju njene funkcije, u težnji da koža postane zdrav organ sposoban da sam prevazilazi određene nepravilnosti.
Prirodna kozmetika ne stvara zavisnost kože i ne dovodi do pojave smanjenja namenjenog učinka kao kod pojedinih sintetičkih kozmetičkih proizvoda usled razvijanja prirodne rezistentnosti kože na hemijske sastojke.

Filozofija prirodne kozmetike

Prirodna kozmetika revitalizuje i uravnotežuje duh i telo! Nega kože je mnogo više od isključivo fizičkog negovanja. Prava prirodna kozmetika poštuje životne sile i prirodne ritmove kože. Prepoznaje dušu koja je povezana sa duhom i odražava se na ljudskom licu. Veruje da je razumevanje načina na koji kožu treba negovati u istoj meri duhovni i naučni čin.